190 godina od rođenja i 130 godina od smrti Zmaja od Sandžaka

190 godina od rođenja i 130 godina od smrti Zmaja od Sandžaka

29. januara 1887. godine u Istanbulu je pod sumnjom da je otrovan iznenada umro Mehmed Nurudin Vehbi ef. Šemsekadić, pljevaljski muftija. Ukopan je u dvorištu džamije sultana Memeda Fatiha u Istanbulu.

 

Jedan od najznačajnijih junaka bošnjačkog naroda rođen je 1827. godine u Pljevljima u Sandžaku. Potiče iz ugledne ulemanske porodice. Školovao se u Pljevljima, Sarajevu i Istanbulu. Iako je mogao da ostane da živi i radi u Istanbulu, mladi Šemsekadić se vratio u Pljevlja i zaposlio kao vaiz u pljevaljskoj ruždiji, a 1866. je imenovan za muftiju u Taslidži, današnja Pljevlja.

Nagoviještena predaja Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj izazvala je ogorčenje bošnjačkih prvaka u Sarajevu. Već 4. jula 1878. godine naveče u Begovoj džamiji okupilo se mnogo uzbuđenih ljudi i tu je održan skup na kome su govorili Kaukčija i Hadžijamaković. Sjutradan je čaršija bila zatvorena, a mnogo je ljudi došlo na isto mjesto očekujući neku odluku. Tada je ispred mase istupio Salih Vilajetović – Hadži Lojo, koji je pozvao narod na pobunu protiv osmanlijske okupacije i protjerivanje austrougarskog konzula, s čime se uzbuđena masa složila. Vođe otpora su tada tvrdili da je Bosna bošnjački vatan (domovina) i da sultan može dati Stambol, a ne Bosnu. Bošnjaci su preuzeli vlast od turskog valije Ahmed Mazhar-paše, a njihovom pozivu da se pridruže otporu odazvali su se i Sandžaklije. Tako se nakon 415 godina završila osmanlijska okupacija Bosne. Na ove događaje u Bosni, Austro-Ugarska je odlučila vojnom silom skršiti otpor okupaciji. Za komandanta habzburške vojske za bosansku ekspediciju imenovan je Josip Filipović.

Sa posljednjim Portinim pašom u Bosni Hafiz pašom u Sarajevo je 12. jula u stigao i pljevaljski muftija Mehmed Nuruddin Vehbi ef. Šemsekadić, odličan orator i strateg koji će postati jedan od glavnih vođa otpora austro-ugarskim okupacionim trupama koje su napale Bosnu 29. jula 1878. godine, iz šest pravaca: kod Bosanskog Broda, Gradiške, Kostajnice, Šamca, Vrgorca i Imotskog.

Nakon kraćeg boravka u Sarajevu Šemsekadić predvodi nekoliko hiljada vojnika u Tuzlu, gdje dolazi 8. avgusta i nakon dva dana žestokih borbi, uspijeva odbraniti Tuzlu. Zaposijeda obje strane rijeke Spreče, ugrožava neprijateljsku bazu u Doboju, a u jednoj od tamošnjih teških bitaka ranjava i Austrijskog podmaršala Smigoca. Odgojen u starobosanskom duhu da se sa neprijateljem nema šta pregovarati dok gazi zemljom, sarajevskim agama poručuje sljedeće: “Čujete li Sarajlije i svi ostali! Ja sam vam Švabu dobro dočekao i vratio ga od Tuzle i Brčkog, a jedna mi je vojska kod Maglaja gdje će Švabu dočekati. No čujete li age Sarajlije! Kunem vam se vjerom i Kur’anom, ako li mi nevjeru učinite, žive ću vas sve odrati!”.

Pobjeda Šemsekadićevih snaga kod Tuzle uticala je na buđenje nacionalnog pokreta u cijeloj Posavini. Za veoma kratko vrijeme pod njegovom kontrolom naći će se veoma veliko područje između rijeka Bosne, Save i Drine. Pojačani dodatnih snagama, Austrijanci u međuvremenu, međutim, probijaju linije odbrane na nekoliko mjesta i, 19. avgusta 1878. godine, ulaze u Sarajevo.

Nakon okupacije Sarajeva Šemsekadić se još oko mjesec dana zadržao u Bosni, a onda povukao u pravcu Tuzle, a zatim, planinskim predjelima i dolinom rijeke Drine, do Međeđe, odakle se vratio u Sandžak.

U periodu od novembra 1878. do aprila 1879. godine u Sandžaku su vršene pripreme za odbranu od prijetećeg napada austro-ugarskih snaga, a za komandanta sandžačkih odreda Šemsekadić postavlja Ahmet-bega Curića iz Novog Pazara.

Novopazarskom konvencijom od 21. aprila 1879. godine, Austro-Ugarskoj je odobreno uspostavljanje vojnih garnizona u Priboju, Prijepolju i Bijelom Polju (koje je kasnije zamijenjeno Pljevljima), dok je administrativna vlast i dalje ostavljena pod nadležnost osmanlijskog sultana Abdul Hamida II.

Uviđajući i dalje opasnost od Šemsikadića za ostvarenje svojih interesa, austrijski dvor uspjeva da od vlasti u Istanbulu izdejstvuje njegovo uklanjanje iz Sandžaka i on, u proljeće 1879. godine, biva natjeran na odlazak u Tursku. U Istanbulu sultan ga proglašava musafirom, odlikuje i dodjeljuje mu veliki zemljišni posjed na obali Mramornog mora, gdje će Šemsekadić provesti ostatak života, sve do iznenadne i sumnjive smrti.

Iz knjige ”Bošnjački kalendar – dogodilo se na današnji dan”

(avlija.me)

Previous Dubravko Lovrenović: Intervju iz 2014. godine
Next Kuvajćani grade 'Ilidžanski biser' vrijedan 13 miliona eura (Video)

You might also like

HISTORIJA

Glasovit Bošnjak: Osman-paša Pazvanoglija

Poljski inžiniri preudesiše mu sustav utvrda vidinskih. Divna mu vojska sastojala je od Arbanasa, Turaka i Bugara; pošljednji su mu osobito valjali kao konjanici. Baše kirdžalija stupiše u njegovu službu,

HISTORIJA

826 godina Povelje Kulina bana

Povelja Kulina bana napisana je 29. augusta 1189. godine i predstavlja prvi sačuvani pisani dokument na bosanskom jeziku, koji je jedan bosanski vladar uputio vladaru druge države. Ovim se potvrđuje

NAŠI DANI

Na Višegradskoj kapiji obilježena 73. godišnjica oslobođenja Sarajeva od fašizma

  Polaganjem vijenaca na spomen-obilježju narodom heroju Mustafi Dovadžiji, a zatim i borcima Oslobodilačkog rata 1992.-1995., te borcima na Višegradskoj kapiji obilježen je 5. april 1945. godine, kada su prve