Porodici Džanović zdravlje je bio motiv da napusti grad i započne život na selu

Porodici Džanović zdravlje je bio motiv da napusti grad i započne život na selu

Kažu da zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu – da ozdravi. Upravo je zdravlje bio motiv četveročlanoj porodici iz Sarajeva da napusti rodni grad, piše Akta

Rubina Džanović, oboljela od multiple skleroze, sa suprugom i dvije kćerke preselila se u selo nadomak Fojnice prije skoro četiri godine. Kako kaže, jedini razlog ove odluke bio je čist zrak, zemlja, voda… Zdrav život.

Danas ova porodica ima malo poljoprivredno gazdinstvo Rubi Milk, u kojem sve četvero rade.  

” 18.maja 2018. godine napustili smo Sarajevo. Srećom, moji roditelji su imali zemlju i vikendicu u selu kraj Fojnice, i tu smo se skućili. Djeca su upisale školu, mlađa osnovbu, starija srednju medicinsku, i tako smo počeli naš novi život. Znate, iako sam stopostotni invalid, ja uvijek želim biti korisna. Ako već živimo na selu, suludo je neraditi ništa. O stočarstvu i poljoprivredi smo jako malo znali. Srećom, imamo dobre komšije, koji su nas uputili u sve. Kupili smo jednu steonu junicu i jednu steonu kravu, a muž je staru štalu obnovio. Prije ovoga, mi smo registrovali našu djelatnost. Ubrzo smo izgradili novu štalu…”, priča nam Rubina. 

Terapija za multiplu sklerozu košta i do 3.500 KM mjesečno, a Rubinina primanja su 400 KM. Kupi ono lijekova koliko taj mjesec može… Ali, ne žali se. 

” Dišem, živa sam. Radim, imam djecu na koju sam ponosna. Okružena sam prirodom, životinjama… Zaista se ne smijem žaliti”, kaže ona. 

Na ovoj maloj farmi, porodica Džanović pravi sir, sirne proizvode, prodaju mlijeko… Osim toga, sade i domaće voće i povrće. Ni o ovome nisu mnogo znali. Edukovali su se, čitali, učili… 

” Odlučili smo početi saditi za svoje potrebe. Da jedemo zdravo i neprskano, bez pesticida i ostalih otrova. A višak , ako ga bude, da prodamo. Tako je i to krenulo. Sada pravimo voćne, domaće sokove, ajvar, džemove…”, priča Rubina.

Starija kćerka je, kaže Rubina, zadužena za masni sir na kriške. Voli ga praviti i jako je dobra u tome. U gazdinstvu učestvuju baš svi, nemaju drugih zaposlenih. Osim što pomažu u poljoprivrednim poslovima, Rubinine kćerke su odlične učenice. Selidba i novi početak im je teško pala, ali to nikad nisu priznale.

” Ovo je selo, nema nekog sadržaja za djecu i omladinu. Ja znam da im je bilo teško, ali one to nikad nisu pokazale. Uvijek bi mi govorile, najvažnije je da sam ja dobro. I zaista jesam. Život na selu me je preporodio, svaku narudžbu sam ja razvozila. Sada sam slabija, oporavljam se od korone, ali nadam se da ću uskoro biti dobro”, rekla nam je ova hrabra žena. 

Na kraju našeg razgovora, Rubina kaže da se nije pokajala što su se preselili i da zdravlje nema cijenu. 

Ukoliko želite pogledati proizvode Rubi Milk farme, možete na ovom linku, a ne sumnjamo da su izvrsnog kvaliteta. 

Previous Diego Arria: Ima nešto što će trajati a to je snaga i hrabrost ljudi u Bosni i Hercegovini, koju su pokazali cijelom svijetu
Next U Bratuncu ekshumirani posmrtni ostaci pet osoba: Najvjerovatnije da su žrtve žene i djeca

You might also like

ŽIVOT

Nakon pet godina u Italiji, Emrah se vratio u rodno mjesto i pokrenuo “Begovu farmu”

Dvadesetšestogodišnji Cazinjanin, Emrah Beganović je sa sedamnaest godina napustio Bosnu i Hecegovinu i otišao u Italiju, gdje se školovao i nakon školovanja radio u jednoj od najvećih mesnih industrija u Zapadnom

ŽIVOT

Sadmir Nukić: Povratak u Srebrenicu je moja najveća osveta

Mladi bračni par Dželaludina i Sadmir Nukić, djeca koja su u srebreničkom genocidu ostala bez očeva, među prvima su se vratili na prijeratno ognjište, vjenčali i osnovali porodicu. Upoznali su

ŽIVOT

Uwimana i Selvedin Kahvić: Naše vjenčanje u Ruandi i zajednički život u Bosni

Selvedin Kahvić Munda i njegova supruga Uwimana Paccy Kahvić su bračni par koji živi u Hrasnici. Sredinom juna su postali roditelji kćerkice. No, ono što privlači pažnju stanovnika ilidžanskog naselja