Bijeljina i danas ima ulicu “Arkanove garde”: “Ovo je grad na kraju svijeta”

Posljednjeg dana marta 1992. godine stanovnike Bijeljine probudila je snažna eksplozija. Osim što je označila početak rata u Bosni i Hercegovini, “najavila” je i dolazak Željka Ražnatovića Arkana i njegove Srpske dobrovoljačke garde. O njihovim svirepim zločinama i danas svjedoče snimci i preživjele žrtve. Uprkos svom zlo koju su nanijeli, Arkanova garda i danas ima ulicu u Bijeljini i taj naziv nosi upravo ulica na kojoj su danima ležala tijela ubijenih žena, djece i muškaraca.

Jusuf Trbić, Bijeljinjac koji je preživio sve strahote Arkanovaca, kazao je kako danas ima utisak da je ovaj bh. grad ustvari druga država, a da ga Sarajevo “ne vidi”.

“Bijeljina je grad na kraju svijeta. Sarajevo nas ne vidi. Imamo utisak da je Sarajevo sve dalje. Nalazimo se na teritoriji koja klizi prema istoku i kada uđete tamo imate utisak da je to sve jedna druga, susjedna država. Bijeljina je grad koji ima čudne običaje. U tom gradu dok je bio gradonačelnik koji više nažalost nije živ, bila je prilično tolerantna situacija. Ali i danas imamo ulicu Arkanove garde. U Bijeljini je prije 30 godina počelo ono što se kasnije ispostavilo kao rat protiv BiH i masovne zločine je izvršila ta Arkanova jedinica. Ta jedinica je dobila svoju ulicu već 10. aprila i to je vjerujem jedinstven slučaj u svijetu. Takve ulice nema ni u Srbiji. To je najduža ulica u Bijeljini kroz koju su Arkanovci došli iz Srbije i završava na Trgu Đenarala Draže Mihajlovića koji je nekada bio Trg žrtava fašizma. Na njoj se nalazi i bista Draže Mihajlovića imamo ulice raznih četničkih vojvoda među njima i vojvode koji se zvao Rajo Bančić i koji je pored ostalih u maju 1942. sklopio sporazum sa NDH i civile srpske nacionalnosti, žene i djece, predavao ustašama koji su ih dalje vodili u Jasenovac. Taj čovjek ima ulicu u Bijeljini”, rekao je Trbić.

Uprkos svemu vratio se u svoj rodni grad i počeo pisati sa željom da ostane zabilježena historija i zločini koji su se tamo dogodili. Izdao je veliki broj knjiga i sve su promovirane i u Bijeljini sem posljednje – “Razaranje BiH”. Promocija mu je zabranjena.

“U mojoj Bijeljini ništa nije zabilježeno o historiji Bijeljinjaca. Uskoro će biti da nas Bijeljinjaca u Bijeljini nikada nije bilo”, dodao je Trbić u Novom danu na N1.