„Da Srebrenice nije bilo, ostali srpski zločini bi vjerovatno bili zaboravljeni”

11. jula navršilo se 28 godina od genocida nad 8.372 Bošnjaka u Srebrenici. O tome piše Tageszeitung, prenosi DW.

List navodi: “Iako, zahvaljujući bivšem visokom predstavniku za BiH Valentinu Inzku, postoji zakon koji sankcionira negiranje genocida, lider bosanskih Srba Milorad Dodik to negira kao da ponavlja mantru. Neprovođenje kaznenih odredbi krivičnog zakona BiH prema onima koji jasno i  glasno, pa prema tome i namjerno krše ove odredbe jasno otkriva nedostatke vladavine prava.”

„Zašto Dodik godinama negira ovaj prvi genocid u Evropi nakon 1945. godine? Upravo zato što je genocid zločin protiv čovječnosti. Da Srebrenice nije bilo, ostali srpski zločini bi vjerovatno bili zaboravljeni”, piše u članku lista Tageszeitung iz Berlina čiji su autori Manfred Dauster i Alexander Rhotert. „Ko se još sjeća opsade Sarajeva – najduže opsade jednog glavnog grada u historiji, u kojoj je od srpske artiljerije i snajperske vatre stradalo više od 11.000 Bošnjaka, Srba, Hrvata, Roma, Jevreja i pripadnika drugih grupa? Ko se sjeća desetina hiljada uglavnom bošnjačkih djevojaka i žena koje su mjesecima mučene u srpskim logorima za silovanje u Foči, Višegradu i drugim mjestima? Ko se sjeća iznemoglih logoraša srpskih koncentracionih logora Trnopolje, Keraterm i Omarska, gdje su ubijene hiljade Bošnjaka i Hrvata?”, pitaju se autori članka.

„Ono što motiviše Dodika, ali i današnjeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, da i dalje umanjuju značaj genocida je činjenica da će ime Srebrenice zauvijek biti vezano za srpsku historiju – baš kao i Auschwitza za njemačku historiju. Priznanje ovih monstruoznih zločina i krivice je preduslov za miran suživot. Ali to srpsko rukovodstvo ne zanima. Razlog tome su planovi prijatelja bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića da realizuju svoj velikosrpski projekat”, kaže se u članku.

Vučić i Dačić – nekadašnji Miloševićevi propagandisti

TAZ podsjeća kako su Vučić i njegov ministar spoljnih poslova Ivica Dačić bili „Miloševićevi propagandisti”. „Vučić je u govoru u parlamentu 20. jula 1995. izjavio da će za svakog ubijenog Srbina biti ubijeno 100 Bošnjaka. U to vrijeme genocid u Srebrenici bio je u punom jeku, uz učešće specijalaca MUP-a Beograda, koji su vezane mladiće ubijali hicima u leđa”.

U tekstu se dalje kaže da „uprkos Vučićevoj i Dačićevoj prošlosti kao Miloševićevih poslušnika, SAD i druge zapadne sile podržavaju aktuelnu vladu Srbije i smatraju je faktorom stabilnosti u regionu”. Pri tome se podjeća kako su ključni ljudi tadašnje Službe državne bezbjednosti Srbije, Jovica Stanišić i Frank Simatovića nedavno osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. „Ova presuda je prekretnica u međunarodnom krivičnom pravosuđu i od velike je važnosti za Bosnu i Hercegovinu, jer su njih dvojica osuđeni za uloge, koje su imali u agresorskom ratu Srbije protiv Bosne i Hercegovine”, piše TAZ.

Retraumatizacija preživjelih genocida u Srebrenici

Kaže se i kako u Njemačkoj sve to jedva da izaziva pažnju a kao primjer se navodi kako je nedavno novinar FAZ-a upitao da li je Srebrenica zapravo najgori ratni zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata,  s obzirom da su u maju 1945. Titovi partizani pobili desetine hiljada pristalica fašističkog ustaškog režima u Bleiburgu. „Ali genocid poput ovog u Srebrenici, priznat od međunarodnog krivičnog pravosuđa, ne može se jednostavno porediti sa drugim ratnim zločinima. Ono što ovakvo nenaučno i nehistorijsko poređenje ipak može donijeti je retraumatizacija preživjelih genocida. Svi, koji se bave Srebrenicom, trebali bi se senzibolnije baviti ovom temom”.

TAZ piše i kako, dok Schmidt u Srebrenici drži govor i kaže „Nikada više!”, u Kravici, samo 15 kilometara udaljenoj od Srebrenice, „Srbi uklanjaju tragove u skladištu, u kojem su srpski vojnici u julu 1995. godine ubili preko 1.300 ljudi”, konstatujući i da je Međunarodni sud UN-a to skladište proglasio “mjestom zločina”.

Na Zapadnom Balkanu nastala je nestabilna situacija zbog „nezainteresovanosti Zapada” , ocjenjuje se u članku njemačkog lista i navodi se da bi „napadi na Kosovu, koje je pokrenuo Beograd, poput onih na snage NATO-a KFOR krajem maja, mogli da, preko noći, zapale i Bosnu”.

Dodikove “paravojne jedinice”

Pritom „nije dovoljno držati govor jednom godišnje u Srebrenici i gledati kako istovremeno Dodik formira paravojne jedinice”. “Njihova veličina i brojnost već sada premašuje multietničke Oružane snage BiH. Ove jedinice su provokacija kojom se krši Ustav, na koju Schmidt i Zapad odgovaraju bespomoćnim slijeganjem ramenima”.

TAZ zaključuje kako Miloševićevi nasljednici „rade na ostvarenju velikosrpskog sna”, pri čemu veliki dio osumnjičenih ratnih zločinaca nije završio na sudu, mada bi njihovo kažnjavanje postavilo „fundament za suživot”.

„U najmanju ruku bi bilo jednako važno da Zapad shvati da se održivi mir ne može ostvariti lijepim riječima. Potencijalnim agresorima ne treba se udvarati kao garantima stabilnosti. Oni to shvataju kao appeasement (popuštanje po svaku cijenu) – a to je uvijek opasno” konstatuje se u članku lista Tageszeitung i zaključuje:  „Piromane i palikuće treba imenovati – jasno i glasno”.

(DW/MiruhBosne)