Kako je švedska pjesma iz 70-ih postala nova palestinska himna

Švedska pjesma iz 1970-ih ‘Leve Palestina’, što znači Živjela Palestina, postala je himna okupljanja demonstranata koji izlaze na ulice širom Evrope protiv izraelskog brutalnog rata u Gazi.

Pjesma benda Kofia je jednom pokušala da bude kritikovana od strane švedskih vlasti, koje su bile bliske cionistima, ali njen moćni tekst je opstao i ponovo je postao način da Palestinci i njihovi saveznici izraze otpor.

„Osnovao sam ovu muzičku grupu, Kofia, kako bih ljudima ispričao priču o svojoj zemlji,” kaže Džordž Totari, 77, osnivač benda u intervjuu za TRT World.

“Kada sam došao ovdje u Švedsku 1967. godine, shvatio sam da ne mogu tako otvoreno kritikovati Izrael kao što sam mogao u Palestini. I većina ljudi, bilo s lijeve ili desne strane, nije znala ništa o Palestini.”

I tako su došli tekstovi.

Kamenje i masline

“I mi smo obrađivali zemlju
I požnjeli smo pšenicu,
brali smo limunove
I prešali masline
I cijeli svijet poznaje naše tlo”

Izraelska vojska ubila je više od 15.800 Palestinaca, među kojima su mnoge žene i djeca, u dvomjesečnom ratu. (Podaci od prije nekoliko dana.)

U doba društvenih medija, izraelskoj vladi je postalo sve teže sakriti zločine koji se odvijaju u opkoljenoj palestinskoj enklavi.

Ali vlade od Sjedinjenih Država do Njemačke su se obračunavale s ljudima koji se protive nesrazmjernoj vojnoj kampanji Izraela.

Totari je rođen u Nazaretu 1946. dvije godine prije nego što je Izrael useljen u Palestinu. Migrirao je u Švedsku nakon rata 1967. u kojem je Izrael okupirao velike dijelove palestinske zemlje.

Švedska je tada bila „više cionistička od samog Izraela“, kaže on.

Protjerivanje Palestinaca i okupacija njihovih zemalja primorali su Totarija da u gradu Geteborgu zajedno sa drugim Palestincima i ljevičarskim švedskim muzičarima osnuje bend pod nazivom Kofia, što na švedskom znači keffiyeh.

Bio je to način da koriste muzički narativ da pokažu otpornost i odlučnost svojstvene palestinskoj borbi.

Otprilike u vrijeme kada je bend počeo stvarati muziku, istaknuti švedski političari su oklijevali da kritikuju izraelsku okupaciju palestinskih teritorija, a 1971. su neki od njih čak pozdravili izraelsku premijerku Goldu Meir, koju Palestinci smatraju fašistom.

Totari, koji je palestinski kršćanin, kaže da je inspiraciju pronašao u sjećanjima na rodni grad Nazaret, prisjećajući se trenutaka pjevanja u crkvi i na zabavama. Usmjerio je ta sjećanja da se odupre izraelskom ugnjetavanju.

Trajni uticaj

Tokom decenija, palestinska dijaspora je proizvela nekoliko poznatih muzičara i umjetnika. Ali ono što Kofiju izdvaja je to što prihvata zapadnjački jezik koji će prenijeti poruku.

Pišući jednostavne, ali moćne dvojezične tekstove s ponavljajućim melodijskim obrascima ukorijenjenim u maqam muzičkoj tradiciji, bend je stvorio nešto jedinstveno, kaže dr Louis Brehony, autor knjige Palestinska muzika u egzilu .

“U to vrijeme bilo je mnogo palestinskih bendova i muzičara širom svijeta, a velika većina njih je, rekao bih, pjevala direktno palestinskom narodu.”

Ali Kofiin jedinstveni pristup upotrebi muzike kao alata za obrazovanje Šveđana i prenošenje poruke palestinskog otpora Evropljanima na njihovom jeziku ih je istakao, kaže on za TRT World.

Brehoni je takođe režiser nagrađivanog kratkog dokumentarnog filma Revolucija kroz muziku , koji je usredsređen na djela Kofie.

“Osjetili su da je njihova dužnost da tu poruku prenesu na jeziku koji i Šveđani mogu razumjeti. Pjevali su dvojezično na švedskom i arapskom, čak su i podučavali švedske pjevače da pjevaju na arapskom.”

Osim što je svojim švedskim pjesmama pričao svijetu o palestinskoj borbi, Kofia je došao do drugih potlačenih ljudi, stvarajući saveznike.

Ujedinjeni u solidarnosti

“I mi smo bacali kamenje na
vojnike i policiju
i ispalili smo projektile
na naše neprijatelje”

Sedamdesetih godina, kada je protivljenje Vijetnamskom ratu i južnoafričkom aparthejdu bilo na vrhuncu, Geteborg je bio žarište aktivista radničke klase koji su brzo prihvatili švedsko-palestinski bend.

Kofia je rutinski svirao na demonstracijama.

„Kad god je u Geteborgu bilo protesta o bilo kom pitanju, Kofia bi bio tamo“, kaže Brehoni.

On kaže da je posvećenost benda prevazišla pojedinačne ciljeve.

“Bilo da se radi o Južnoj Africi, bilo da se radilo o radničkoj borbi ili socijalističkim demonstracijama, oni će biti tamo pjevajući poruku Palestine.”

Kroz ove napore, oni su se etablirali kao istaknut i radikalan glas koji se zalaže ne samo za palestinsku stvar u Švedskoj već i za druge pokrete, kaže Brehony.

I sve je to uradio čak i bez podrške glavne diskografske industrije.

Kofia i ‘Leve Palestina’

Od svog osnivanja 1972. do početka Intifade u Palestini 1987. godine, Kofia je samostalno proizvela četiri albuma, tri vinilne ploče i jednu kasetu, bez značajne pažnje izdavačke kuće.

Preko ova četiri nezavisno izdana albuma – “Palestine My Land” (1976), “Earth of My Homeland” (1978), “Mawwal to My Family and Loved Ones” (1984) i “Long Live Palestine” (1988) – Kofia plete palestinski narativ koji nadilazi granice.

Dok svaki album zadire u različite aspekte palestinske stvari, baveći se pitanjima kao što su osporavanje izraelske cionističke ideologije, plodnost palestinskih zemalja, izdržljivost izbjeglica, odobravanje oružane borbe, pjesma “Leve Palestina” ili njen švedski kolega ” Demonstrationssången” (“Pjesma demonstracije”), ističe se.

Kada su ga pitali o svojim razmišljanjima o pjesmi koju je napisao pre skoro 50 godina koja je postala viralna na platformama kao što su TikTok i Instagram, Totari kaže: „Ponosan sam na pjesmu jer je raširena po cijelom svijetu.

Oživljavanje Leve Palestine također ima veze s trajnom porukom o otporu ugnjetavanja u svakom trenutku.

„Kofia iskustvo nije prošlost“, kaže Totari.

Do sada su propali pokušaji da se pjesma zabrani pod maskom antisemitizma.

Na Dan međunarodnog radnika 2019., na demonstracijama u Malmeu u Švedskoj, propalestinski aktivisti su pjevali “Leve Palestina”. Uprkos tome što je bio dio godišnjeg marša radnika, ovaj čin osudili su i desničarska štampa i vladajuća Socijaldemokratska partija (SAP) u švedskom parlamentu.

“I socijaldemokratska vlada je preporučila da se ova pjesma zabrani i cenzurira. I to je aktivno podstaklo policiju da izađe i uhapsi ljude koje su vidjeli kako pjevaju ovu pjesmu”, kaže Brehony.

Međutim, ovi pokušaji da se palestinska muzika utiša nikada nisu imali mnogo. Hiljade Šveđana učestvovalo je u propalestinskim skupovima, pjevajući “Leve Palestina” iz sveg glasa.

„I nema šanse da bi švedska policija bila u stanju da ušutka gomilu od deset, dvadeset, trideset hiljada ljudi koji pevaju ovu otvorenu pjesmu otpora“, kaže Brehoni.

“I za mene, mislim da to predstavlja pobjedu nad snagama koje pokušavaju da ućutkaju poruku anticionizma.”