Mićo Kraljević planira bijeg iz Vlasenice?!

Posljednje okolnosti ne idu na ruku Miroslavu Mići Kraljeviću, gospodara života i smrti u Vlasenici, odnosno aktuelnom načelniku. Bar tako tvrde naši vlasenički insajderi tvrdeći kako se Kraljević o sebi zadeverao nakon posljednjih ročišta u Sudu BiH gdje mu se sudi za ratne zločine zajedno sa Manetom Đurićem, Radenkom Stanićem i Goranom Garićem.

Naime, jučerašnje svjedočenje Dragice Sokić, koja je drugim svjedocima iz Durića pokazala šta je hrabrost, čestitost i ljudskost, upalilo je alarme kod Kraljevića koji, kako tvrde naši insajderi, sve češće razmišlja o bijegu u Srbiju odakle se u rano proljeće 1992. godine vratio iz Mladenovca u Vlasenicu.

U prilog Kraljeviću ne idu ni “bonske ovlasti” Christiana Schmidta koji je najavio kako osobe presuđene za ratne zločine ubuduće neće moći obavljati funkcije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.

Kraljević je, pričaju naši insajderi, učinio mnogo toga da ovako ili onako pridobije svjedoke, ali na sve nije mogao utjecati.

Iako se ne može prejudicirati ishod sudskog postupka, Kraljević, tvrde naši insajderi, nije spreman za rizik. Zato je, tvrde oni, bijeg jedna od Kraljevićevih solucija.

Podsjetimo kako je njegov vajni advokat Slobodan Cvijetić naveo kako Kraljević nije bio na početku provođenja etničkog čišćenja i zločina u Vlasenici, ali je jučer svjedokinja Dragica Sokić navela kako ima dokument sa njegovim potpisom, a ustvrdila je i da je Mane Đurić repetirao pištolj i prijetio ubistvom.

Isti advokat je tvrdio kako u Vlasenici nije postojao Specijalni vod, a nedavno je upravo Kraljević bio organizator proslave 31 godišnjice. Bilbord na ulazu u Vlasenici “krase” Kraljević, zločinac Mladić i Pelemiš.

Kraljević, inače, koristi terapiju zasnovanu na magarećem mlijeku, ali mu to ne pomaže u sudskom procesu. Kraljevićeva sestra Višnja strijeljala je 37 Bošnjaka, ali je pobjegla ruci pravde i nalazi se u Srbiji. Hoće li njenim stopama i braco Mićo? – piše Tuzla press.

Svjedokinja Dragica Sokić ispričala je da je s mužem Hakijom Osmanovićem, te sinovima Zlatanom i Denisom živjela u naselju Piskavica u Vlasenici.

Kazala je da je od mještana čula za prijetnje strijeljanjem, ukoliko osobe iz mješovitih braka ne promijene djeci imena i prezimena.

“Iz straha sam otišla u policijsku stanicu i tu sam djeci promjenila imena u Milan i Zoran“, rekla je svjedokinja, te dodala da joj je muž radio do septembra 1992., kada su ga iz kuće odveli Slobodan Kukić i izvjesni Makso.

“Do tada se morao svakog dana javljati u policiju Miroslavu Kraljeviću, imam tu potvrdu s njegovim potpisom“, rekla je.

Za suprugom je, kako je rekla, krenula u potragu, ali su joj u policiji govorili da ne znaju ništa o njemu. Potom joj je poznanica, koja je živjela u blizini, rekla da je vidjela njenog muža u zgradi iza suda. Otišla je tamo i našla ga.

“Puštali su me neko vrijeme da ga vidim, odnesem mu hranu i odjeću, i onda je Mane to zabranio“, navela je svjedkinja, te dodala da je kasnije čula da je prebačen u samicu.

Ona je ispričala da je sa stricem otišla u policijsku stanicu, gdje je srela Maneta Đurića, za kojeg kaže da je bio načelnik policijske stanice. Pitala ga je za muža, a on ju je počeo vrijeđati i rekao joj: “Sad ću uzeti pištolj da te ubijem“.

Nakon toga, muža je nekoliko puta viđala u koloni kad su ga s drugim mještanima odvodili na radove, a od tada mu se gubi svaki trag.

Navela je kako joj je VS-6 rekao da su ljudi strijeljani, ali da on nije ništa kriv, već da je njenog muža ubio Boro Stojčić.

Za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine – sudi se Manetu Đuriću, Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću.

Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Stanić komandir, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.

Tužilac Seid Marušić pročitao je iskaz svjedoka Gavrila Sokića, koji je u međuvremenu preminuo, a u kojem je izjavio da je išao sa bratičnom Dragicom u policijsku stanicu tražiti njenog muža Hakiju, te su sreli Maneta Đurića koji se, kako je naveo svjedok u izjavi, raspravljao s Dragicom.

Na ročištu je pročitana i izjava Feride Patković u kojoj je navela da se u aprilu 1992. vratila iz Švicarske po djecu i oca, ali  nisu mogli otići, pa je ostala u Vlasenici.

Svjedokinja je navela kako su ih naoružani vojnici istjerali sve iz kuća, a potom ih odveli u logor “Sušica”, gdje su ih zatvorili u hangar u kojem je već bilo puno ljudi.

U izjavi je rekla kako ju je izvjesni Živan odveo u neku kuću gdje ju je pokušao silovati, te ga je molila da to ne radi, nakon čega joj je rekao: “Neću, ali nama je naređeno da vam to radimo, tako da u ‘Sušici’ reci da si silovana“. Svjedokinja je kazala da je u logoru vidjela još neke žene koje su bile raščupane i rekle su joj da su silovane, a Vlasenicu je napustila u septembru 1992.

Nastavak suđenja zakazan je za 27. septembar, prenosi Detektor.

Prof. Husejin Omerović, koji je napisao knjigu “Žrtve genocida na području Vlasenice 1992-1995” iznio je podatke da je sa područja ove opštine ubijeno 2.633 Bošnjaka. Od tog broja, ubijeno je 2.222 osobe starosne dobi od 18 do 65 godina, odnosno, radno sposobne osobe, 262 djece i 149 osoba starosne dobi preko 65 godina. Među ukupnim brojem ubijenih (2.633) bilo je 2.310 muških i 323 ženskih osoba.