Nakon Bugarina – ‘Jugosloven’ – vječiti nostalgičar ponovo na klupi bosanske reprezentacije

Ono po čemu je specifično naše društvo jeste i to da kad je nešto loše – uvijek može biti i lošije! Od promjene vlasti pa nadalje svjedočimo tome u mnogim društvenim sferama.

Tako na selektorsko mjesto fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine (umjesto na čudan način dovedenog bugarskog trenera I. Peteva i isto tako čudno otpuštenog), sjeda Faruk Hadžibegić – po drugi put.

Osoba koja se baš nije proslavila trenerski, ali ni izjavama za strane medije. Svakako, Hadžibegić je bio veliki fudbaler Sarajeva, Betisa, Sochauxa .. bivše SFRJ.

Upravo bivša država bolna je tačka Farukova. Obnova bosanske nezavisnosti i borba za očuvanje iste čovjeku koji je te godine proveo u Francuskoj ne predstavlja ništa. Štaviše, ovaj fudbalski radnik u medijskim istupima ne prestaje žaliti za Jugoslavijom – decenijama nakon raspada iste.

Neke od izjava Faruka Hadžibegića…

O osuđeniku za genocid R. Karadžiću kao ‘dobrom momku’ kojeg je kasnije zamrzio:

“On je prije rata bio psiholog u FK Sarajevo, gdje sam ja počeo karijeru. Osam godina je ostao s nama. Poznajem ga dobro, provodili smo večeri s njim. Bio je dobar momak, s kojim smo o svemu razgovarali. Nikad nismo mogli ni da zamislimo šta će biti kasnije. Bio sam iznenađen i šokiran. Danas ga mrzim. Iako u mojoj religiji mržnja nije moguća, ovo je jednostavno drugačije. Ne mogu mu oprostiti sve one koji su ubijeni”. (20minutes.fr, 2016.)

Na pitanje da li se danas osjeća Jugoslovenom, Hadžibegić za francuske medije odgovara:

“Da, to je slučaj s većinom ljudi na prostorima bivše Jugoslavije. Ali, prisiljeni smo danas zvati se Srbi, Hrvati, Bosanci, Crnogorci… Tako su nam nametnuli”, dodao je Hadžibegić. (20minutes.fr, 2016.)

-Faruk Hadžibegić ranije je izjavljivao da je uprkos svemu i dalje Jugosloven. Kako se danas osjeća? „Danas se ne može biti Jugosloven, jer Jugoslavija ne postoji. Ja sam Sarajlija, Bosnohercegovac. Meni su uništili državu u kojoj sam rođen, i u kojoj su bile BiH, Srbija, Hrvatska…

“Svaki grad bivše Jugoslavije doživljavam kao da je moj. Nemam nikakvih predrasuda kada je riječ o Beogradu, Zagrebu, Splitu. U cijeloj bivšoj Jugoslaviji imao sam prijatelje, poznanike, koje i dan danas imam. Samo sa malim brojem ljudi nemam kontakta, a to su oni koji su ušli u političke igre. Ne mogu da kažem da je za nešto kriv Beograd, Zagreb ili Sarajevo. (DW, 2017.)