Bačva, preko nje rešetka i malo papira od vreće, sir u kolutićima, vatra i dim – nekada je većina seoskih domaćinstava u Bosni i Hercegovini tako proizvodila dimljeni ili suhi sir, zaricu, zarac.
No, kako se smanjivao broj stanovnika u ruralnim sredinama, te padao broj onih koji posjeduju goveda, tako je ovaj seoski specijalitet dobivao na značaju, piše agroklub.ba.
Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) ga je identificirala kao jedan od proizvoda s ogromnim potencijalom da postane zaštićen. Zarica je, naime, danas prava delicija za čije brendiranje i opstanak se bore domaći proizvođači.
Među njima je i brčanska mljekara “Adra”, koja pod robnom markom Milcoop, dnevno proizvede 2.000 komada ovog sira, a sav se plasira na bh. tržište. Ovdje se on pravi prema tradicionalnoj recepturi već tri godine, osim klasičnog prave ga i sa dodatkom bijelog luka, bibera, vlasca i sudžuk paprike. Proces proizvodnje traje šest dana, ali je zato, kako navode, rezultat neprikosnoveni okus bijelog dimljenog sira koji svoj kvalitet može mjeriti sa bilo kojim drugim svjetskim sirom.
“Organizirali smo naše mještanke i dogovorili s njima recepturu, malo eksperimentirali i postigli ono što je karakteristično za taj sir. To smo preveli u industrijalizaciju i podveli pod Haccp standard“, kaže za Agroklub, Adis Rahman, vlasnik mljekare.
Tako se pod kontrolom devet radnika, većinom lokalnih žena, sedmično u “Adri” proizvede 10.000 komada sira koji se može naći u prodajnim marketima širom države. Rahman nam priča da je cijelu proizvodnju pokrenuo vlastitim i kreditnim sredstvima, do sada nisu učestvovali ni u jednom projektu finansijske podrške niti su tražili poticaje.
“Kada imate dobar proizvod, fin i kvalitetan i vodite se politikom da na police može ići samo ono što ste sami spremni kupiti i svojoj kući odnijeti, onda nije teško uspjeti”, dodaje naš sagovornik.
Potencijala za dalji rast ima, ne krije vlasnik mljekare, i otkriva nam da je veliki interes u drugim državama, prvenstveno u Srbiji, pa sada rješavaju proceduru oko dobijanja izvoznog broja. Inače, kapaciteti proizvodnje su oko 5.000 komada sira na dnevnom nivou.
Sir se pravi od mlijeka domaćih proizvođača. U početku su imali svoje otkupne stanice, no kako se širilo tržište sirovinu su počeli otkupljivati od pravnih lica radi lakših ulaznih kontrola. Sedmično ova mljekara tako otkupi oko 15 tona mlijeka.
Na samu ideju da pokrenu proizvodnju došli su uvidjevši da ovaj tradicionalno prisutan proizvod niko ne radi u kontroliranim uslovima i ne plasira ga u trgovačke markete. Odlučili su investirati i spojiti ga sa svim standardima koje jedan mliječni proizvod treba da ima.
“Treba vjerovati u sebe, uraditi analizu tržišta i ne nuditi neke stvari koje svi rade jer onda imate ozbiljan problem konkurencije koja ima značajna sredstva na raspolaganju. Prvenstveno morate imati kvalitet, a ostalo će se samo riješiti“, poruka je prvog čovjeka ove mljekare za sve one koji razmišljaju o pokretanju nekog sličnog biznisa.