Bosanac s Oxforda, najprestižnijeg univerziteta: Svako od nas bi mogao doprinijeti zajednici tako što bi samo radio svoj dio posla

Naša zemlja odnedavno ima i prvog nobelovca među studentima. On je 24-godišnji Munib Mešinović, Travničanin, koji na Univerzitetu Oxford u Engleskoj svojim projektima umjetne inteligencije u zdravstvu želi mijenjati svijet.

Da je Bosna i Hercegovina rasadnik talenata, uvjerili su nas bezbroj puta brojni uspjesi mladih. Jedna jednostavna dječija dilema, a kasnije misao vodilja, bila je motiv zbog kojeg se, između ostalog, Munib Mešinović iz Travnika upustio u čudesni svijet istraživanja i nauke.

U osnovnoj školi sam imao učitelja koji je, nažalost, preminuo od posljedica srčanog udara mnogo prije svog vremena i o tome sam veoma dugo razmišljao. Kako možemo slati ljude na Mjesec i sada na Mars, a ne možemo da riješimo neke osnovne probleme poput našeg zdravstva?

Upravo zato je najprije u travničkoj Gimnaziji, uz mentorstvo profesora, počeo istraživati informatiku te njenu praktičnu primjenu na polju zdravstva. Zatim je aplicirao na svjetske univerzitete, a zbog nepriznavanja našeg obrazovnog sistema, polagao komplikovane prijemne ispite. I uspio. Prvo na studijima u Abu Dabiju, a potom mu je prestižna Rhodes stipendija, koja važi za Nobelovu nagradu za studente, otvorila vrata Oxforda, kao prvom Bosancu u 120-godišnjoj tradiciji postojanja ovog prestižnog univerziteta. Njegov doktorski rad iz zdravstvene informatike spoj je znanja i praktične pomoći oboljelima.

Koristim umjetnu inteligenciju i zdravstvene podatke da predvidim pacijentovo stanje sljedećih mjesec dana – koje će bolesti razviti i koji je rizik za te bolesti. Za svoj dodiplomski sam razvio sat koji se nosi i koji predviđa rizik od srčanog udara.

Ovi, kao i njegovi brojni nagrađivani projekti, poput virtualne realnosti koja djeci sa autizmom pomaže u korištenju 3D matematike, mnogo su lakše, kaže, ostvarivi u državama koje podržavaju mlade naučnike. Istraživanje i primjena naučenog u učionici još jedna je prednost u odnosu na obrazovni sistem naše zemlje. Uz to, na fakultetu sa studentima 76 različitih nacionalnosti vrednuju, ističe, isključivo znanje, bez predrasuda. Iz čega bi i naše društvo itekako moglo učiti.

Kada upoznajete ljude koji su tako različiti od vas kulturološki, onda shvatite da ljudi koji ovdje žive, zapravo, nisu toliko različiti od vas, da te vaše razlike nekima izgledaju smiješno.

Danas je ponosan na činjenicu što je svojim primjerom otvorio vrata drugima jer nakon njega dozvoljeno je apliciranje za stipendiju i državljanima naše zemlje. Umjesto što se bavimo stvarima beskorisnim za društvo, a koje nas više razdvajaju i guraju nazad, njegov je stav da bi svako od nas mogao doprinijeti zajednici. Jednostavno – tako što bi samo radio svoj dio posla.

Vjerujem i vidim da dosta mladih se vraća u ovu zemlju sa drugačijim mentalitetom – i mnogo više iskustva koje su stekli širom svijeta i koji će, ja mislim, guraju malo pomalo to nabolje.

A to je, između ostalog, i jedan od ciljeva ovog mladića, kojeg životni moto iz roditeljske kuće podno Vlašića – da je znanje najvažnija valuta – zasada uspješno vodi. Pred njim su još četiri godine istraživanja i nauke kojom želi praktično pomoći drugima. A isključivo svojim trudom i zalaganjem već je pokazao kako se može, te da najveći uspjesi dolaze iz malih sredina.

Videoprilog FTV.