Dr Gabor Mate, koji je preživio holokaust, poziva na povratak zemlje Palestini

Dr Gabor Mate, preživjeli Holokaust, mađarsko-kanadski liječnik i pisac, otvoreno je kritikovao osnivanje Izraela i njegovu tekuću okupaciju palestinskih zemalja. U razgovoru s Piersom Morganom, dr Mate, koji se nekada identificirao kao cionist, revidirao je svoj stav, navodeći da je izraelski establišment uključivao istrebljenje, protjerivanje i masakre Palestinaca. Naglasio je neophodnost priznavanja historijskog konteksta kako bi se razumio trenutni sukob i krenulo naprijed.

Mađarsko-kanadski psihijatar i pisac, dr. Gabor Mate, objasnio je kako je bio cionist i vjerovao u Izrael kao jevrejski entitet prije nego što je saznao za realnost situacije u Palestini, te kako je Izrael utemeljen na masakrima i protjerivanju Palestinaca iz njihove zemlje.

U razgovoru za britanskog emitera Piersa Morgana, Mate je objasnio da je shvatio realnost izraelske okupacije tokom svoje posjete okupiranim palestinskim teritorijama, dodajući da je gorko plakao svaki dan dvije sedmice nakon povratka s putovanja zbog onoga čemu je svjedočio .

On je rekao da se historijski kontekst oko događaja od 7. oktobra mora priznati da bi se razumeo trenutni sukob i krenulo dalje.

Mate, koji je preživio holokaust nakon što ga je majka smjestila u drugu porodicu nakon što se rodio u nastojanju da ga spasi, pozvao je na prekid izraelske okupacije, prestanak progona Palestinaca i povratak palestinske zemlje koju je zauzeta okupacijom od 1967.

“Pierse, moraš otići u Gazu i vidjeti ovo lično, kao što sam ja učinio, i plakaćeš svaki dan dvije sedmice od užasa onoga što ćeš vidjeti, kao što sam i ja… zemlja mora biti vraćena Palestincima. Ova nepravda ne može dugo trajati”, rekao je on.

Piers Morgan u “Bez cenzure”  se pridružuje liječniku, autoru i stručnjaku za traume, dr. Gaboru Matéu, kako bi raspravljali o trenutnom sukobu u Gazi. Također vode otvorenu diskusiju o tome zašto se nekadašnji cionist Gabor sada zalaže za narod Palestine u ovom historijskom sukobu, iako ima židovsku porodicu i preživio je holokaust, te kako izgleda budućnost ovog sukoba i kako možemo postići mirno rješenje. 

PIERS MORGAN: Dobrodošli nazad na “Bez cenzure” sa Dr. Gaborom Matéom! Dr. Gabor Maté je privukao globalnu pažnju kada se pojavio u intervjuu s princem Harryjem. Ovaj renomirani stručnjak za traume razgovarao je s vojvodom od Sussexa o važnosti iscjeljenja kako bi promovisao Harryjevu knjigu memoara. Nedavno je Dr. Maté dobio pohvale zbog svog stajališta o ratu između Izraela i Hamasa. Kao preživjelo dijete holokausta, otvoreno je govorio o zločinima 7. oktobra i odgovoru Izraela. Dr. Gabor Maté sada se pridružuje meni u ovom razgovoru.

Dr. Maté, hvala vam puno što ste se uključili u program i hvala vam na strpljenju. Znam da ste sjedili tamo i slušali intervju koji sam upravo obavio s ovom nesretnom ženom, čiji su oba roditelja oteta – jedan je vraćen, drugi još nije. Prije svega, kako ste ragovali na taj intervju?

GABOR MATÉ: Na ljudskoj razini, vidio sam vrlo dostojnu osobu u očiglednoj boli i tuzi, očito dubokoj zabrinutosti za sudbinu svog oca. Vidio sam nekoga ko pokušava izvući najbolje iz zaista strašne situacije, i moje srce je uz nju. 

PIERS: Tokom vaše karijere specijalizirali ste se za traume i pomoć ljudima u prevladavanju istih. Razgovarali ste s mnogim ljudima koji su prošli kroz ekstremne traume. Ovo su vrlo traumatični trenuci posljednja dva mjeseca za ljude s obje strane – za ljude koji su bili tu ovog masakra 7. oktobra, i upravo smo čuli iz prve ruke kako je to bilo za ljude u Izraelu koji su to pretrpjeli. Ali i, naravno, ono što se sada događa u Gazi gdje je mnogo hiljada nevinih ljudi ubijeno, s vojnim odgovorom Izraela, uključujući hiljade djece. Kako vi općenito ocjenjujete kuda ovaj rat sada ide?

GABOR: Za to vam treba određeni historijski kontekst. Bio sam cionist, kao što ste spomenuli. Ja sam preživjeli holokausta. Cionizam je za mene bio vrlo važan kao spasenje židovskog naroda dok nisam saznao da je država osnovana na temelju istrebljenja, protjerivanja i višestrukih masakara lokalnog stanovništva. I to nije historijski sporno. Dakle, ja gledam ovo s dugoročnom perspektivom i kažem da se sadašnja situacija ne može razumjeti bez pogleda na sami historijski kontekst. Niti se možemo kretati naprijed ako se nastavi sadašnja okupacija i pritisak na Palestince. Sharon, vaš prethodni gost, govorio je o krhkom suživotu. Nije bilo suživota; bilo je pritiska, povremenih masakara, okupacije zemljišta na Zapadnoj obali – kontinuiranog protjerivanja stanovništva iz njihovih domova. Posjetio sam okupirane teritorije tri puta do sada. Prvi put, tokom prve intifade, plakao sam svaki dan dvije sedmice zbog onoga što sam vidio. Dakle, ovo ne može ići dalje. Vidio sam vijesti o vraćanju Elginovih mermera i kako ste promijenili mišljenje o tome. Pa šta kažete na vraćanje zemlje koja je oteta Palestincima? Ne govorim o državi Izrael; ne govorim o 1948. Govorim o periodu od ’67. i o onome šta se događa sada. Dakle, mora postojati neki prekid onoga što se događa, i tako ja to razumijem. To je za dobrobit i Izraelaca i Palestinaca.

PIERS: Da, potpuno se slažem s vama. Ovo je beskonačni ciklus. Pretpostavljam da je izraelska perspektiva na ono što se dogodilo 7. oktobra bila na tako ogromnoj i strašnoj skali. Stvaram dojam da je Izrael u kolektivnoj traumi i da su odlučni da Hamas ne bi smio ponovno izvršiti takav masakr, i to je ono što sam primjetio. Hamas je, prije samo dvije sedmice, preko svojih glasnogovornika rekao da bi to ponovio iznova i iznova ako može. Dakle, to predstavlja jasnu egzistencijalnu prijetnju sigurnosti ljudi u Izraelu. Pa, pretpostavljam da je moje pitanje za vas – kakav bi trebao biti odgovor Izraela? Svi su sve više zabrinuti zbog onoga što se događa u Gazi. Očito je gubitak civilnih života na katastrofalnoj razini. Niko ne misli da je ovo ispravno. Ali istovremeno, mislim da mnogi dijele moje mišljenje da Izrael ima pravo braniti se. Pitanje je kako to učiniti na prikladan način i kako se riješiti Hamasa, ako vi uopće smatrate da se treba riješiti Hamasa.

GABOR: Pa, vi postavljate mnogo poštena pitanja. Sada pogledajte, ja živim u Kanadi gdje je ova zemlja osnovana na pritisku i brisanju domorodačkog stanovništva i potpunom negiranju njihove priče. U Kanadi, primjerice, postoje strašne internatske škole gdje su, prije nekoliko desetljeća, ako bi govorio svoj plemenski jezik, dobili ekser u jezik. Većina Kanađana nije svjesna te historije, isto tako kao što većina Izraelaca nije svjesna historije i patnje Palestinaca. Oni ne znaju da su 1948. izraelske snage izvršile višestruke masakre nad velikim brojem ljudi. Oni ne znaju historiju ni subjektivno iskustvo Palestinaca. U nedostatku tog znanja, 7. oktobar bi ih samo udario kao još jedan strašan anti-semitički događaj. Ja razumijem želju za obranom i sigurno čak i želju za osvetom, ali to je u nedostatku saznanja o tome kakvo je iskustvo Palestinaca bilo. Zapadni mediji,to plasiraju, kao što i izvještavaju i o svim zemljama gdje je lokalno stanovništvo bilo protjerano, većina populacije ne zna historiju ili subjektivno iskustvo. Dakle, ako me pitate kako krenuti naprijed, informišimo se o stvarnom iskustvu obje strane, ne samo jedne strane. Baš kao što ste imali ovu divnu Izraelku, Sharon, ovdje koja je govorila s takvom ljudskošću i sa takvom potresnošću, mogli biste imati i neke Palestince koji objašnjavaju svoje iskustvo – i pitati ih kako je za njih živjeti pod okupacijom. U nedostatku te razgovora, nema pomaka naprijed, i to je sve što tražim.

PIERS: Imam nekoliko Palestinaca, uključujući i doktora…

GABOR: Dozvolite da još nešto kažem, izvinjavam se – Izraelovo pravo na obranu, da. Izrael ima pravo braniti se; svaka zemlja to ima. Ali Izrael nema pravo nametati okupaciju nad ljudima. Pogledajte, rođen sam u Mađarskoj 1956. godine; kada sam imao 13 godina, učio sam za “Bar and bat mitzvah” i dogodila se velika Mađarska revolucija protiv sovjetske okupacije. Nakon te revolucije postali smo izbjeglice i došli u Kanadu. Sada, je li Rusija imala pravo braniti se protiv mađarskih revolucionara? Većinom, kada govorimo o Izraelovom pravu na obranu, spominjemo izolirane palestinske akcije. Ali ne kažemo da ovoj populaciji također pripada pravo da se brani protiv okupacije. Ne opravdavam strašne događaje 7. oktobra; govorim o nedostatku historijske svijesti. Sve to izgleda kao da se Izrael brani, ali protiv koga? Protiv populacije koja je bila izložena masakrima 80 godina, kojoj su uzeti njihovi posjedi, uništene su im kuće, i njihova djeca su zatvarana i mučena. To je historija. Sada, osim ako to ne znamo, sve to izgleda kao ova jadna mala zemlja koja se pokušava obraniti, ali protiv koga? Protiv ljudi koji su okupirali i protjerivali 80 godina. To je historija, koju su pokazali izraelski historičari. Ne izmišljam ovo; volio bih da to nije istina. Volio bih vjerovati u san o židovskoj državi; volim taj san, osim što sam saznao po kojoj cijeni, po kojem košmaru to nameće Palestincima.

PIERS: Kako vidite da se ovo ikada može riješiti? Čini se tako nerješivo, ali onda, kao što uvijek kažem, tako je izgledalo i s konfliktom u Sjevernoj Irskoj koji je izgledao nerješiv dok je IRA izvršavala terorističke napade. Ali na kraju su ipak postigli mir. Možete li vidjeti put do mira i kako to izgleda?

GABOR: Opet odlično pitanje. Pogledajte, čak i ako ćete kasnije imati Nicka Kyrgiosa, tenisera. Nedavno sam proveo par sedmica u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji s još jednim teniserom, Novakom Đokovićem. Imaju fondaciju koja promoviše iscjeljenje i razvoj djece, i tako dalje. Zamolili su me da govorim širom bivše Jugoslavije. Znate kakve su strašne, zločine počinili tamo prije samo nekoliko desetljeća. Bio sam u Beogradu, bio sam u Sarajevu, bio sam u Banja Luci, bio sam u Ljubljani. Sada zajedno žive; još uvijek postoje pitanja koja treba riješiti. Ali minimalni uslov je okončanje okupacije i neljudskog opsadnog stanja Gaze. I međunarodno pravo mora biti poštovano. Međunarodno pravo jasno kaže da je ova okupacija nezakonita. To mora biti osnova za bilo kakav budući dogovor. Ako bi se to prihvatilo i ako bi Izrael mogao živjeti unutar međunarodno priznatih granica, vjerujem da je mir moguć. Sada stalno govorimo o Hamasovom statutu. Jeste li znali da Likudov statut, vladajuće stranke u Izraelu, isključuje palestinsko tijelo zapadno od rijeke Jordan? Dakle, oslobodimo se oba statuta i krenimo od osnove prepoznavanja i mira i okončanja ovog neopisivo brutalnog okupacijskog stanja. Jer morate tamo otići i sami to vidjeti, kao što sam i ja, i plakali biste svaki dan dvije sedmice.

PIERS: Ne lažem o onome što su palestinski ljudi morali podnijeti, i mislim da je desetljećima potlačivanje palestinskog naroda bilo potpuno sramotno, i to se nije trebalo događati. Mislim, sama činjenica da je Izrael mogao nakon 7. oktobra jednostavno prekinuti snabdijevanje hranom, vodom, gorivom i tako dalje u Gazu, sve govori. To je okupacija koja je kontrolirajuća sila, kontroliše da li ljudi jedu ili imaju gorivo ili se mogu zagrijati ili nahraniti. Tako da, znate, nemam iluzija o tome. Bio sam vrlo kritičan prema Izraelu prije. Ono što je moralno zakomplikovalo stvari za mene jeste da je razmjera onoga što se dogodilo 7. oktobra bila toliko odvratna, uh, i činjenica da je Hamas rekao da će nastaviti pokušavati ponoviti istu stvar jer da ja apsolutno vjerujem kako Izrael mora učiniti sve što može da ukloni tu prijetnju. Kako to učiniti kada su umiješani u civilno stanovništvo i kada je polovina tog stanovništva djeca, uh, bez masovnih civilnih žrtava u mjerilu koje sada vidimo, ne znam. Iskreno, ne znam. Ne znam kako će ovo riješiti. Ali, ,uh, nadam se da će bolji umovi od mog naći način kroz ovo.  

GABOR: Pa, nadam se i ja isto. Ali opet, govorim da nema mogućnosti za to dok Međunarodna zajednica, posebno veliki saveznici Izraela poput Velike Britanije i SAD-a, ne prestanu podržavati ilegalnu, brutalnu, neljudsku i grabežljivu okupaciju. To se ne može dogoditi bez određenog pritiska. Um, i opet, većina Izraelaca jednostavno nije svjesna. Bio sam u Izraelu, razgovarao s ljudima; nemaju pojma šta se događa nekoliko hiljada dalje od njih dok sjede u Tel Avivu i piju kafu,isto tako nemaju pojma ni u Jeruzalemu, ne znaju šta se događa nekoliko hiljada dalje, niti kako ti ljudi pod okupacijom žive. I to je učinjeno; nije da nisu sposobni biti svjesni, ali kao i većina ljudi, jednostavno nisu. I kažem da osim ako potpuno ne razumijemo palestinsko iskustvo kroz historiju i decenije i do trenutnog trenutka, ne možemo razumjeti šta se ovdje zapravo događa. Sada, 2005. godine, objavljena je studija u časopisu Svjetska psihijatrija koja je istraživala traumatizirane populacije pod ratnim uvjetima. Najviše traumatizirane djece od 2005. godine, to je bilo prije nego što je Hamas preuzeo vlast u Palestini i Gazi. Najviše traumatizirane djece bilo je u Gazi. Ta populacija je teško traumatizirana. Naravno da su puni bijesa. Ne opravdavam ništa što su učinili, ali kažem, šta možemo očekivati od te populacije koja je desetljećima potiskivana, mučena i razapeta?

Izvor: MEMO/Face