Izraelsko-palestinski rat: U ratu su riječi važne. Palestinski ‘zatvorenici’ su također taoci

Hiljade Palestinaca, od kojih su mnoga djeca, koje Izrael proizvoljno drži u ‘administrativnom pritvoru’ jednako su taoci kao i oni koje je Hamas zarobio 7. oktobra

Paralelno s izraelskom vojnom ofanzivom na Gazu , odvija se još jedna jednostrana borba – koja nije smrtonosna, ali ipak podmukla, jer oblikuje percepcije koje informiraju politiku.

Izraelska vlada i njeni surogati dosljedno jure za korištenjem jezika koji smatraju štetnim za Izrael i njegov narativ okupacije . To je dio diplomatije, moglo bi se reći.

Naravno, ali u ovim ratnim vremenima, izraelski rat riječima postao je baš kao njegova ofanziva na Gazu : sveopšti. Kada je u pitanju njegov rat sa riječima, to liči na glupost maltretiranja u školskom dvorištu.

Uzmite nedavni primjer izraelskog ministra vanjskih poslova Eli Cohena koji je kritikovao irskog premijera Lea Varadkara, objavom: „Izgleda da ste izgubili moralni kompas i… pokušavate legitimizirati i normalizirati teror. Sram te bilo!”

Bio je to prilično neotesan napad na premijera jedne zemlje EU jer se usudio upotrijebiti riječi iz biblijskog odlomka iz Novog zavjeta – “nevino dijete koje je izgubljeno sada je pronađeno” – u njegovih milostivih 360 riječi 25. novembar objave na X kako bi obilježio oslobađanje Emily, devetogodišnje irsko-izraelske djevojčice koju je Hamas držao kao taoca od 7. oktobra.

Tel Aviv je čak pozvao i irskog ambasadora u Izraelu zbog te pošte.

Drži ga vojska

Usporedite ovu oluju u šoljici čaja sa široko rasprostranjenom upotrebom pogrešnog naziva “zatvorenik” za definiranje Palestinaca , uključujući stotine djece , od kojih su neka mlada poput Emily, proizvoljno uhapšenih i koji mjesecima, godinama ili decenijama čame u izraelskim vojnim zatvorima.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, Izrael je od 1967. na različite dužine vremena pritvorio milion Palestinaca na okupiranoj teritoriji, uključujući desetine hiljada djece.

U svom izvještaju o proizvoljnom lišavanju slobode Vijeća UN-a za ljudska prava iz jula 2023. godine, Frančeska Albaneze, specijalna izvjestiteljica o stanju ljudskih prava na palestinskoj teritoriji okupiranoj od 1967. godine, procijenila je da je u to vrijeme izraelske vlasti držale 5.000 Palestinaca.

Od privedenih, većinu je držala vojska, koja ima jurisdikciju nad Zapadnom obalom, dok policija i civilni sudovi imaju nadležnost nad okupiranim istočnim Jerusalemom jer ga je formalno anektirao Izrael.

U skladu s Haškim propisima, Trećom i Četvrtom Ženevskom konvencijom i Dodatnim protokolom I, kao i običajnim međunarodnim humanitarnim pravom, pritvor pojedinaca u situacijama zaraćene okupacije dopušten je samo ako je „apsolutno neophodno“ za sigurnost okupacione sile ili “imperativnih razloga sigurnosti” i nakon pravičnog i nepristrasnog suđenja takvim “zaštićenim osobama”.

Međutim, prema izraelskom zakonu, palestinsko dijete može biti osuđeno na 20 godina zatvora zbog bacanja kamena. Stope osuda palestinske djece i odraslih od strane vojnih sudova govore priču: 2011. izraelski dnevnik Haaretz je objavio interne vojne podatke koji pokazuju da je 99,74 posto takozvanih suđenja rezultiralo osudama – 9.542 protiv 25 oslobađajućih presuda.

‘Upravni pritvor’

Prema Hamasu, njegov upad u Izrael 7. oktobra, u kojem je ubijeno 1200 ljudi, prvenstveno je bio poduzet da bi se oteli Izraelci koji bi bili razmijenjeni za palestinske “zarobljenike” koje Izrael drži. Kao takvi, svi zarobljenici koje drži Hamas su po definiciji taoci.

Čak i zarobljeno izraelsko vojno osoblje, nominalno ratni zarobljenici, također su taoci jer je, prema Hamasu, njihovo zarobljavanje u napadu u stilu komandosa izričito učinjeno kako bi se izreklo oslobađanje palestinskih zatočenika. Ovo takođe odgovara definiciji taoca iz udžbenika.

Većinom su palestinski zarobljenici uhapšeni, odnosno zarobljeni od strane izraelske vojske na Zapadnoj obali ili policije u okupiranom istočnom Jerusalemu, taoci. Prema izraelskom zakonu, bilo koji Palestinac bilo koje dobi može biti otet u bilo koje doba dana ili noći bez naloga, bez optužbi i držan danima, mjesecima ili godinama pod “administrativnim pritvorom”.

Ako se na kraju podigne optužnica, optužba obično predstavlja široku prijetnju državnoj sigurnosti ili ostaje tajna, prema mnogim advokatima uhapšenih Palestinaca.

Ove prakse same po sebi predstavljaju terorizam koji sponzoriše država.

Svjedočanstva palestinskih majki, prestravljenih vojnim napadom na njihovu kuću u 3 sata ujutro kako bi oduzeli njihovu djecu, muževe ili njih, su zastrašujuća. Ne tako subliminalna poruka je jasna: ne opirite se okupaciji i biće vam dobro. Ili drugo.

Amnesty International je “ otkrio  da je Izrael sistematski koristio administrativni pritvor kao sredstvo za progon Palestinaca, a ne kao izvanrednu i selektivno korištenu preventivnu mjeru”.

Kršenje palestinske volje

Prema izraelskim i palestinskim organizacijama za ljudska prava, izraelska vojska je samo od 7. oktobra uhapsila preko 3.000 Palestinaca, uključujući djecu, žene i novinare, na Zapadnoj obali, stavljeni su u administrativni pritvor, a mnogi su držani bez komunikacije.

Više od 300 je ubijeno, uključujući mlade kao što je devetogodišnji Adam Samer al-Ghoul , kojeg je izraelska vojska hladnokrvno ubila 29. novembra na ulici u Dženinu.

Od 240 oslobođenih Palestinaca tokom sedmodnevnog primirja u Gazi, 173 su imala 18 godina ili manje. Izraelske vlasti naredile su njima i njihovim porodicama da ne proslavljaju njihovo oslobađanje, bilo na otvorenom ili u zatvorenom prostoru.

U međuvremenu, na način rotirajućih vrata, sličan broj Palestinaca je uhapšen na Zapadnoj obali i okupiranom Istočnom Jerusalemu tokom primirja.

Ovaj pogubni modus operandi služi jednoj svrsi: uliti strah u svaku pojedinu porodicu i terorizirati čitave palestinske zajednice kako bi primorali njihovu pokornost i pristanak na okupaciju.

S tim u vezi, evidentno je da su proizvoljno pritvoreni Palestinci, mladi i stari, dječaci i djevojčice poput Emily, također taoci. Ne samo zatvorenici, politički zatvorenici ili proizvoljno pritvorena lica prema međunarodnom pravu, već i taoci. Njihova cijena: slamanje palestinske volje za otporom okupaciji.

Od statuta vojnog suda u Nirnbergu do statuta Međunarodnog krivičnog suda, uzimanje talaca u međunarodnom ili unutrašnjem sukobu je ratni zločin, koji se goni pred domaćim sudom po principu univerzalne jurisdikcije.

I zato će izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen doći za vama, da vas maltretira i ućutka, sa još jednom “sram vas bilo”, ako doživite nesreću da palestinskog taoca nazovete taocem.

Jer u ratu su riječi važne.

Za Middle East Eye Moncef Khane – bivši zvaničnik Ujedinjenih naroda. Radio je u oblasti ljudskih prava, političkih poslova, mirovnih operacija i u Izvršnoj kancelariji generalnog sekretara Kofija Anana. Bio je saradnik na Kennedy School of Government, Univerzitetu Harvard, i Institutu za proučavanje diplomatije, Georgetown University, a magistrirao je na Fletcher School of Law and Diplomacy i Kennedy School of Government.