Pjesnik stećaka i bosanske historije – godišnjica rođenja Mehmedalije Maka Dizdara

Na današnji dan 1917. u Stocu je rođen veliki bošnjački pjesnik, Mehmedalija Mak Dizdar.

Pjesnik stećaka i bosanske historije.

U nastavku poslušajte književnikovu Poruku iz djela ‘Kameni spavač’.

PORUKA

Doći ćeš jednog dana na čelu oklopnika sa sjevera

I srušiti do temelja moj grad

Blažen u sebi

Veleći

Uništen je on sad

I uništena je

Nevjerna

Njegova

Vjera

I čudit ćeš se potom kad čuješ kako

Ponovno koračam

Tih po gradu

Opet te

Želeći

Pa tajno ćeš kao vješt uhoda sa zapada

Moje želište sažeći

Do samog dna

I pada

I reći ćeš onda svoje tamne riječi

Sada je ovo gnijezdo već gotovo

Crknut će taj pas pseći

Od samih

Jada

A ja ću začudo još na zemlji prisutan sniti

Pa kao mudar badac sa istoka

Što drugom brani da bdije i snije

Sasut ćeš

Otrov

U moj studenac

Iz koga mi je

Piti

I smijat ćeš se vas opijen

Kako me više neće

Biti

(Ti ništa ne znaš o gradu u kome ja živim

Ti nemaš pojma o kući u kojoj ja jedem

Ti ne znaš ništa

O hladnom zdencu

Iz koga ja

Pijem)

Sa juga lukav robac prerušen kao trgovac

Vinograd ćeš moj do žile sasjeći

Pod nogama ubogim da

Bude manje hlada

I ponor veći

I više glada da ima

U staništima

A ja ću ti ovako iz daljine

Svoju prastaru

Istinu

Izreći

(Ti ne znaš ništa o znacima vinograda

Niti vinogradara

Njegovog

Ti ne znaš vrijednost takvog dara)

Da tavorenje moje na tvrdoj zemlji

Veoma je kratko

Ali opako

Ništeći njegove prave pojave

Utvrđuješ ti

Upravo tako

Njegove

Jave

I

Njegove

Sne

Oružnik si najzad najstrožiji

I istražnik božiji

Krvav do očiju

Do očaja

Bijesan

Od borbe

Za žive

I mrtve

Robe

Zapalit ćeš me znam na kraju priče

Zapalit ćeš me znam

Na tvojoj presvetoj

I svijetloj

Lomači

Koja

U

Tebi

Eto

Već

Niče

A ja se na tome tvome strasnom

I strašnome

Stratištu

Neću

Niti

Pomaći

I bit ću vjeruj kao stranac kamen

Dok posao svoj ne svršiš

I ne svrši

Posao

Tvoj

Plamen

Taj kraj takav slavit će

Tvoj trikrati

Amen

Amen

Amen

Na mome mjestu

Ležati će pepeo

Za kojim će se otimati žene

Al ostat će zato poslije mene

Na prvoj kamenoj gromači

Iz nekih dobrih

I bolnih ruka

Procvala

Cvjetna Poruka

Kada učini ti se da cilj tvoja je

Svrsi tvojoj najbliža –

Znaj da jest

I tijelo to

Njegovo

Bilo

Samo

Časita

Njegova

Hiža

Ti tijelo dakle njegovo tek uze

A tijelo to bijahu za njega –

Zatvor njegov

I njegove

Suze

(Ne rekoh li ti već jednom

Da o meni zaista ne znaš ništa –

Da ne znaš ništa o mome luku i strijeli

da ne znaš o mome štitu i maču

Da nemaš pojma o tim

Ljutim oružjima

Da ne znaš ništa o mome bijednom tijelu

Niti kakav on žarki plamen

U sebi

Ima)

Čekam te

Jer te znam

Doći ćeš opet jednog dana

(Zakleo si se čvrsto na to

Na kaležu na križu na oštrici mača

Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)

Pa

Dođi

Navikao sam davno na tvoje pohode

Kao na neke velike bolesti

Što stižu iz daleka

Kao na goleme ledine i strašne vode

Što donosi ih sve jače

Ova noćna rijeka

Tmača