Radnici u Srbiji se žalili na uslove rada pa dobili odgovor šefova: “Je l’ na njivama i kod kuće imate klimu?”„Ako ne može da radi jer joj je vruće, neka se skine u gaće“

“Ako vam je vrućina – skinite se u gaće!”, “Je l’ na njivama i kod kuće imate klimu?”, “Klime nemaju ni ovi iz Uprave, šta vi očekujete?”, samo su neki od odgovora direktora jednog od pogona Jumka iz Vranja na apele radnika da im se obezbijede ventilatori ili klima uređaji, jer već danima rade u zagušljivim prostorijama u kojima je preko 35 stepeni. Prvi na spiskovima za mitinge, posljednji na spisku za dostojanstvene uslove rada i života.

Redakciji portala Nova.rs javilo se nekoliko radnika vranjske kompanije Jumko, koji već danima na tropskim vrućinama rade bez klime ili makar ventilatora. Postoji i fotografija termometra iz fabrike, koji pokazuje 35 stepeni u zatvorenom i u porastu je.

Kako kaže jedan od radnika konfekcije, žene u drugim pogonima su nakon neuspjelih molbi da im šefovi i direktori obezbijede neku vrstu rashladnog uređaja, počele same da se organizuju i od svog novca kupuju ventilatore.

„Zamislite vi, pa mi ovdje svi skoro radimo za minimalac, i mi da izdvajamo“, kaže on.

Nekim radnicama je od vrućine bilo loše, a kada su šefovi od direktora pogona tražili ventilatore, dobili su nečuvenu povratnu informaciju.

„Ako ne može da radi jer joj je vruće, neka se skine u gaće“, bio je odgovor.

U komšiluku se nije puno toga promijenilo od vremena Dimitrija Tucovića (1881 – 1914) , koji je pisao.

-“Srpski vlasnici pozivaju danas proletarijat Srbije da se bori protiv toga stanja u Bosni i Hercegovini, da čak i krv proliva za oslobođenje tamošnjih Srba. Proletarijat Srbije razumije očajni položaj bosansko-hercegovačkoga naroda; on saosjeća sa njime više no ma koja druga klasa u Srbiji. Ali, šta bi on ponio za uzdarje narodu u Bosni i Hercegovini kada bi prešao Drinu? Srbijanske slobode? Je li to slobodna i demokratska zemlja – kako u Srbiji vladajuća klasa uvijek deklamuje – u kojoj radnici nemaju osnovnoga građanskoga prava, prava glasa, u kojoj je cenzus reakcionarniji nego danas u Turskoj? Je li to sloboda, u zemlji u kojoj su naši radnici po unutrašnjosti – oni u Čačku, na primjer – predani na milost i nemilost kmetovima i pandurima, koji su tamo paše i koji gaze i ustave i zakone?”Tucović piše da se srp. Vlada “povodi za glasom buržoazije, kojoj nije nikad dovoljno prostrana ‘otadžbina za pljačku’”“Trideset godina militarizam Srbiju opustošava; trideset se godina životni sokovi narodne snage prinose na žrtvenik stajaće vojske na štetu narodne prosvjete, narodnog zdravlja i ekonomskog i političkog razvijanja; trideset se godina Srbija prodaje stranim kapitalistima da bi stajaću vojsku izdržala”.