Tvrtko, simbol bosanskog suvereniteta

Što nije pošlo za rukom okolnim vladarima, kralju Zvonimiru, ni kralju Dušanu, uspjelo je Tvrtku – da ujedini okolne narode pod okriljem Bosne, konstatuju historici.

Da je Tvrtko Kotromanić, čija je godišnjica krunisanja za kralja bila ovih dana, (samim tim i Bosna) iznad najvećih susjednih vladara, pokazuje nam i vremenski period njihove vladavine.

-Zvonimir (14 god. – od 1075. do 1089., kao kralj). Hrvatska je nakon njegove smrti izgubila samostalnost koju je vratila tek nakon više od devet vjekova!

-Dušan Silni (24 god. – od 1331. do 1355., kao kralj i car).

-Tvrtko Veliki (38 god. – od 1353. do 1391., kao ban i kralj).

Akad. Mirko Vidović piše da je ‘i posljednji poznati Veliki župan Velike županije Raške, Stefan Nemanja bio podanik Velikog bana Kulina. (…) Pa kako nije prihvatio Nemanjin poziv da ruše vlast u Bosni, Papa je pristao da se Nemanjin sin Stevan okruni za kralja Raške, čime je Raška odvojena od Velike Banovine Bosne‘.

–Dakle, pokušajem rušenja Crkve bosanskih krstjana, Stefan Nemanja je, udario i na tradiciju laičke vlasti, odnosno same Banovine Bosne, koju je učinila mudrom i pismenom naša vjerska jednobožačka tradicija.

No, kad mu to nije uspjelo pomoću katoličanstva, on je prešao na pravoslavlje i s te pozicije svoje oružje okrenuo prema Bosni.

Kako onda, tako i u najnovije vrijeme: uzalud!

Vidović je smatrao Bosnu kolijevkom ilirskih naroda, koji su po njemu vladali Carigradom od prije.

Da je naš čovjek ‘vanštinom i tjelesnom dostojanstvenošću, a i načinom govora od prirode stvoren za ozbiljnost i skladnost‘, kako je kazivao Dubrovčanin Đ. Palmotić, opredijelivši se tako za govor ‘susjednih Bošnjaka‘, pokazuju nam i naredne crtice iz historije.

– Francuski konzul u Travniku s početka 19. stoljeća o begovima je zapisao: „Oni su uvjereni da valja prolijevati krv ako se hoće nad njima vladati“.

– Jedan francuski putopisac, putujući Bosnom 1855. godine, opisujući život i običaje bosanskih begova, navodi kako imaju elegantno i ponosno držanje o čemu svjedoči i njihova raskošna nošnja. Dalje navodi kako neki od njih potječu od samih kraljeva i pripadaju eliti evropskog plemstva.

– Predstavnik austrougarske vlasti u Bosni Kallay bosanske begove je smatrao državotvornim elementima koji poznaju zemlju i narod, i jedini su u stanju da vladaju.

– Safvet-beg Bašagić je nabrojao biografije 689 Bošnjaka koji su se istakli u javnom životu na raznim poljima u Osmanskom carstvu.

–Ako se može Tvrtkovo kraljevanje nazvati zlatnom dobom u povijesti Bosne i Hercegovine, mislim, da Sokolovića vezirovanje slobodno smijem obilježiti srebrenom dobom.

U ovo vrijeme naša je grudica igrala prvu ulogu u širokome turskome carstvu.

Njezini sinovi rasijani na tri kopna stajali su na čelu državi i vojskama. Sve stranice turske povjesnice u drugoj polovici XVI. vijeka pune su imena Sokolovića, Opukovića i ostalih-ića.

Jedni su brali lovore po srednjoj Aziji, drugi u zemlji Faraona, a treći po Europi ko gospodari mora i kopna.

Od godine 1544. sve do Mehmed pašine smrti sjedili su na stolici velkih veazira naši zemljaci. Kroz to razdoblje većinom veziri pod kubetom rekrutirani od naših pregja. Kroz to razdoblje većinom admirali vojskovogje i drugi viši državnici i časnici-bilo je lišće s naše gore list. Naročito pod zadnje dane Sulejmana I. i Selima II. kad je Sokolović u istinu carevo.

To je onaj Sokolović, koji je reko’ evropskim poslanicima:

»Nek me ne srdi Europa, jer mogu na štetu njojzi

Dignut neprelazan zid po megji carstva sveg« – pisao je Bašagić..

H. Kreševljaković ističe da ‘Bosansko plemstvo nije smatralo svoju domovinu sastavnim dijelom osmanskog carstva, nego nekom vrsti savezne države osmanske carevine‘.

Podsjetićemo kako je Josipu Brozu glavni oslonac bilo bosansko rukovodstvo. Džemal Bijedić stajao je rame uz rame s Titom te trebao preuzeti kormilo države. Zar i danas u susjednim državama vladaoci nisu Bosanci?

Batonova borba za slobodu, Gradaščevićeva borba za slobodu, kao i obnova bosanske nezavisnosti krajem prošlog vijeka posebne su priče o slobodarskoj i suverenističkoj tradiciji te izraženom vladarskom elementu ljudi koji milenijima baštine ovu zemlju.

Potvrdu tome nalazimo u historiji, genetici, arheologiji…

“Vama već sada mogu reći da mi arheolozi u Sarajevu tvrdimo da je nakon invazije Slavena i Avara u zemlji ostalo najmanje 85 posto starog stanovništva, a da slavenska komponenta neće biti veća od 10 do 12 posto. To mišljenje zastupa i dr. Zdravko Marić.” (Đuro Basler, 1917.-1990.)

Naslovna fotografija: Spomenik bosanskom vladaru Tvrtku Kotromaniću, podignut tekuće godine u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Bosna prva europska zemlja koja temelji svoju državnost i na poznatim i na priznatim granicama